Blog
srijeda, rujan 12, 2007
On je jedva dočekao moju punoljetnost da ponovno bude vožen. Ja njegovu nisam dočekao. Falilo je par mjeseci. Prodao sam ga. Ne na kile, nego ovak, ko auto.

Svi se sjećaju svog prvog auta. Kao i prvog seksa. Osim mene, ja se ni prvog ni drugog seksa zahvaljujući alkoholu ne sjećam. Nisam zapravo siguran ni jesam li imao prvi seks. Tek za treći sam siguran, sjećam se svih šest sekundi. Auta ću se valjda sjećati, siguran sam da sam ga barem dvaput vidio trijezan, od toga jednom i vozio.

Sad sam neko vrijeme pješak. Danas sam propustio tramvaj, onaj novi. Stao je, stajao i otišao. A ja sam čekao da otvori vrata. Semafora nigdje, tabla za stanicu je tu, a meni ništa jasno. Kada sam se prošli put vozio tramvajima, nije trebalo izvana stisnuti gumb na vratima kad želiš ući.

Netko je u tramvaju smrdio. Netko je na MP3 playeru slušao Body Count. Vjerojatno ista osoba. Ja sam prodao svoj MP3 player, da koji će mi kurac, imam radio u autu.

Kao i moji novi suputnici penzijoneri, kupit ću si dijonice tehatea. I nove tenisice. Uskoro i novi(ji) auto. Neće bit folcvagen. Al će bit crven.
jedem @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007
Jučer sam ispao pička. Nekoliko puta. Bio sam naporan, govorio sam stvari koje sam trebao reći davno ili ih ne reći nikad. Čuo sam stvari koje nisam želio, ali sam ih morao čuti. Poželio sam biti žensko da se mogu opravdat PMS-om.

Ne volim gubiti. Jebeno sam loš u tome. Uvijek okrivljavam druge i tražim revanš. Jučer sam priznao da sam izgubio. Ispao sam pička.

Ali sam se danas naspavao ko čovjek. Prvi put u zadnjih par mjeseci. Probudio sam se i stao pred ogledalo: "Ti si car. Ti si car! Care, trebaš šišanje. I brijanje. I operi zube. Care!".

Izgubio sam jednu bitnu stvar, ali neke stvari koje sam dugo zanemarivao danas su mi konačno bitne. Danas imam ciljeve. Danas sam car.

Jučer sam ispao pička. Danas sam nenadjebiv.
jedem @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007
Naučio sam koristit vešmašinu.

Još samo da počnem novce zarađivat.
jedem @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 31, 2007
Kako moj dobar odgoj nalaže, iz auta sam, prije oglašavanja njegove prodaje i pokazivanja potencijalnim kupcima, izvadio sve u što sam uložio više od pedeset kuna. Osim guma, jer jedan od uvjeta pri kupnji sljedećeg auta sigurno će biti i "ima kotače veće od 13 cola". Dakle, iz auta sam izvadio radio.

Dok ljubitelji gotovo punoljetnih narodnih automobila hodočaste u moje dvorište pokloniti se njegovoj voženosti i zavidnom stanju nakon gotovo 300 tisuća pređenih kilometara, ja ga još uvijek koristim za obavljanje svakodnevnih aktivnosti poput seksualnog zadovoljavanja, gaženja manjih domaćih životinja, a ponekad čak i odlaska na posao.

Spolno općenje s hrđavim auspufom i gaženje mopseva, pekinezera i afričkih tvorova zabavni su sami po sebi, ali bez radija postaje problem doći do posla, a pogotovo s istog se vratiti Igor Budan. Tako sam posljednje dvije večeri počeo tražiti alternativni način zabave dok vozim doma.

Klasična drkica već je razinom zabave koju pruža pala na razinu kopanja nosa - 2-3 sekunde zabave i fini zalogajčić nakon, ali to je to. Lupanje glavom u volan pruža nešto dugotrajniju zabavu, pogotovo ako ste s bauštele na kojoj ste proveli ljeto uzeli onaj komad knaufa i montirali ga na volan, a nakratko me je zabavio i "gle, bez ruku s obje noge u nosu" stil vožnje, koji ostavlja i daleko veću slobodu pri kopanju nosa, ali je moguć samo prije bacanja drkice. Nažalost, ništa me nije moglo zabaviti na duže vrijeme, pa čak ni nešto ekstremniji "gle, sa obje noge u guzici, a mjenjačem u nosu" stil vožnje.

Na tren sam pomislio da mi se osvećuje moja škrtost i vađenje radija iz auta, ali sam ubrzo shvatio da sam kažnjen zbog svoje velikodušnosti. Onda sam odlučio budućem vlasniku na autu ostaviti samo jednu gumu i imao najzabavniju vožnju doma ikad.
jedem @ 00:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 26, 2007

Očekujete ovo? Tako je izgledao samo Hubbleu. I to prije četiri godine.   Foto:NASA

"27. kolovoza pogledajte prema nebu. Planet Mars bit će najosvjetljeniji planet na zvjezdanom nebu. Bit će velik poput punog mjeseca. Pojavu će se moći vidjeti 27.08. u 00,30  - pola sata iza ponoći. U tom trenutku Mars će biti udaljen 34 650 000 milja od Zemlje. Nemojte propustiti taj prizor! Golom oku će se činiti da Zemlja ima dva Mjeseca!"- ukratko je sadržaj maila koji kruži zadnjih dana.

Zadnjih dana sve intenzivnije, ali zapravo kruži još od 2003. godine, kada je Mars zaista bio najbliže Zemlji u zadnjih 59.619 godina, dakle na 55.758.006 kilometara od našeg planeta. Tada su gotovo doslovno, bez provjere, naravno, ovaj mail prenijeli i hrvatski mediji, uključujući televizije.

"Na Jarunu, gdje smo gledali Mars, došlo je nekoliko stotina ljudi. Svi su očekivali da će vidjeti nešto ogromno, kao puni Mjesec. Jedva smo izvukli živu glavu kada su pogledali kroz teleskop i vidjeli samo crveni kružić."- prisjećaju se te kobne večeri kojoj su se toliko veselili dečki iz Astronomske grupe Phobos.

Ovako je Mars golom oku izgledao 2003., kada je zaista bio najbliže Zemlji (Najsjajnija bijela točka). 2007. to se neće dogoditi.   Foto:Thad V'Soske
Golom oku Mars je tada izgledao jednako kao i svake druge noći. Nije izgledao kao Mjesec, nije čak bio ni sjajnija točka na nebu od Venere (zvijezda Danica, jel). Zbog glupih forvarduša i još glupljih ljudi koji šire pogrešne informacije, najbolji mladi astronomi u Hrvatskoj gotovo su završili kao žrtve linča bijesne rulje željne letećih tanjura i Marsovaca.

A isti mail kruži i dalje, četiri godine kasnije, samo se mijenja godina. Kad bi i te davne 2003. godine Mars izgledao kao puni Mjesec sa Zemlje, onda bi slično bilo svakih nekoliko godina, kada se Mars približi Zemlji na gotovo jednaku udaljenost.

Najzabavniji dio priče, a koji je lako saznati uz malo guglanja, je to što se najavljuju "dva Mjeseca" i 2007., a upravo tog datuma, 27. kolovoza, ove je godine predviđena pomrčina Mjeseca (nažalost, ne u Hrvatskoj), dakle jedno vrijeme na nebu neće biti vidljiv nijedan.

Ako ne vjerujete meni, vjerujte NASA-i.

"Dobio sam taj mail od bliske prijateljice. Nisam imao razloga ne vjerovati."- priznao nam je jedan od uzbuđenih očekivatelja ogromnog Mjeseca, vidno razočaran. "I ja od bliskih prijatelja dobivam forvarduše. Što više forvarduša dobijem, to sam uvjereniji da su moji prijatelji glupi. Naravno, to ih ne zaustavlja da mi ih i dalje šalju", dosjetljivo se nadovezao njegov nešto razumniji poznanik (khm*ja*khm).

Da glupost ne poznaje granice potvrđuje i Jutarnji list, koji je, eto, i ove godine najavio ovaj događaj.

Ukratko: Dragi blogeri, ne tražite me da stavljam pizdarije na naslovnicu.
jedem @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2007
Odlučio sam da ovo ljeto neću na more ni na godišnji. Ne da mi se, nije mi to neka fora.

Predomislio sam se.

Tu sam bijo na moru
More. U stvarnosti je mnogo ružnije i smrdi po ribi, koja se navodno u njemu i seksa. Fuj.

Radio ko konj cijeli srpanj, prošlog utorka mi dopizdilo, otišao na autobusni kolodvor i kupio kartu. U srijedu ujutro radio, u pola devet navečer se već kupao u Vodicama. Onda polako pješice do Tribunja, u apartman u kojem sam odlučio ljetovati.

Nisam išao autom jer otkazuje mašina. Više trošim na ulje nego na gorivo, jedini lijek je generalka na mašini ili nova mašina. Naravno, ne pada mi na pamet popravljat kvar za koji je potrebno više od role duckt tapea na autu starom ko ja. Srećom predvidio sam to i osigurao financijska sredstva za kupnju novog starog, ali ipak ne tako starog auta, pa će to biti jedna od "to do" stvari sljedeći mjesec.


Moj ljubazni domaćin želio je ostati anoniman. Identificirajte ga pomoću otiska prsta

Naravno, ranije nisam pitao kakav je apartman i tko je tamo, nazvao sam frenda i rekao "dolazim sutra". Očekivao sam gužvu, dočekao me pakao. Spavao sam na podu, a zbog mene ostalih četvero ljudi koji su ljetovali u istom apartmanu nisu mogli u WC po noći. Tj. mogli su, ali očito su mislili da će mi smetati ako gaze po meni i lupaju me vratima od zahoda po glavi.

Moj torzo (kul riječ) nije vidio sunca dvije godine, ruke i glava crni. Na fotkama s plaže izgledam kao da uvijek nosim bijelu majicu. A mrzim i sunčanje. Srećom, nikad nisam izgorio na suncu, pa sam odlučio za ekspresno sunčanje od podne do 1 da malo popravim situaciju. Izgorila mi jedino stopala, nemam pojma kak. Po jednom od tih stopala me opekla i meduza.


United colors of Feet


Ja sam ovaj sa šeširom u naočalama. Aaaaa, oću van! Nda...

Isti dan me ubola i osa, a nešto je i zaštopalo cijevi u zgradi u kojoj smo bili, pa smo imali zgodno druženje sa susjedima dok su šljakeri kopali po septičkoj jami. Bilo je kul, ne bi čovjek vjerovao šta se sve nađe u septičkoj.

Kad smo kod septičke, sljedeći vikend idem u Ludbreg (Centar svijeta, za neupućene. Fakat.), rodni grad (je, fakat je grad) moje majke (da, ja imam majku). Bit će nekakav festival lošeg rocka na kojem mi sviraju frendovi.

I da, brijem da je blog opet u pogonu.

Jiiiihaaaa!

Ful napeto, jelda?
jedem @ 01:37 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 24, 2007
Baš me zanima bi li mi curila krv iz usta u nos, da sam kojim slučajem kopao usta.

**

I ne znam jel bilo gluplje instalirat Windows Vistu ili skidat pola gigabajta da bih na Visti mogao pokrenut IE6.
jedem @ 01:09 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 6, 2007
Jednog sunčanog dana u bazi Američke svemirske agencije (NASA):

- Hej, Džou, jeste završili s izoliranjem mjesečevog lending modjula vrijednog seventi fajv bilijn dolars?

- Ofkors da nismo Majk, radimo na izmišljanju proizvoda koji će štedit 7-11 prsent fjula na svim starim karovima, pod uvjetom da ga toče svaki put kad su na benzinskoj, a prodavat ćemo ga putem tivi sejls i postavljanjem nahero isprintanih letaka pod brisače autima parkiranim na Srednjacima za 30 baksa.

- Ou, gud tinkin Džou, treba znat koji su nam prajoritis. Fakin Rusi nikad neće znat vat hit dem. A ni Đapanci... Alternativna goriva i hibridni enđini... Bwahahaha gimme a brejk

jedem @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007
Bio sam ovaj vikend u Baški na Krku, na Crnoj ovci, koju medijski sponzoriraju Index i Bloger. Baška me oduševila, od smještaja do ljubaznosti osoblja, kako u dobrim restoranima tako i u najobičnijim birtijama. Baška je zakon. AKZ primjerice, nije ni približno tako dobar.

Zovem danas 060 AKZ broj...

- Dobar dan, molim vas, kad kreće autobus iz Baške u Zagreb?
- U 10:45.
- To ste mi rekli i kad sam odlazio u Bašku, ali informacija je pogrešna i taj bus ne vozi. Kako da se sad ja vratim u Zagreb?
- Ne znam, ja samo čitam što piše...
- Da, to mogu i ja pročitat bez da plaćam 3 kune po minuti, ne biste li vi trebali pružiti neku pomoć u ovakvim situacijama?
- Ne znam ja ništa, ovdje piše ovako.. A danas je sveta nedjelja, nema nikog, oćete sutra nazvat?
- Danas moram u Zagreb, boli me kurac i ak je rođendan Franje Tuđmana
- Ne znam ja...
- Jel mi možete dat nekog pametnijeg na telefon?
- Molim?
- Dajte mi nekog pametnijeg na telefon.
- Errr... Ovaj...

Bus je na kraju čak i išao, iako ne službeno, ali sam se u Punatu ukrcao. Priznali mi kartu, ali ipak ću sutra, kad će bit nekog pametnijeg na kolodvoru, otić tamo i jebat im majku dok mi ne vrate pare.

***

Za one koji žele znati više: Jedem je na polasku u Bašku zaboravio spakirati dezodorans. Iako je imao najbolju namjeru kupiti novi, kolega kojeg je vodio sa sobom uvjeravao ga je da to nije potrebno.

Kompletan izvještaj kad se istuširam i otrijeznim.
jedem @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 10, 2007
Bio mi je danas rođendan. Da sam u Juesofeju, ležao bih mrtav pod nekim šankom. Ovako, manje-više svejedno mi je, popio sam pivu-dvije, ali nekako se nijednom nakon osamnaestog više nisam posebno radovao.

Malo mi je ljudi čestitalo, što je u redu jer sam nekako ravnodušan prema tom rođendanu... Osim manje iznenadne (ali i očekivane) financijske injekcije od bliže obitelji, nije mi neki posebni doživljaj.

S obzirom na svoj vrlo zdravi životni stil, pretpostavljam da sam negdje na polovici života. Nisam bogznašto napravio u prvoj, još uvijek kao najveći uspjeh vodim osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike u šestom razredu osnovne. Gotovo jednak uspjeh je shvaćanje da je danas bolje biti glup (ili pravit se glup) te odustajanje od svih daljnjih natjecanja.

U drugoj polovici želio bih postati bogat i popularan.

Posebna zahvala blogeru Davidoviću na čestitci.
jedem @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007
Za daljnje shvaćanje teksta morat ćemo prihvatiti nategnutu hipotezu da Bog nije način na koji se ljudi uvjeravaju da su zapravo besmrtni ili biznis na kojem se okreće golemi novac i moć, već da zaista postoji.

Pretjerano komplicira.

Dala mi je ljepotu i pamet. Jednostavnije bi joj bilo da mi je dala bogatog tatu. I meni bi bilo jednostavnije.

Žene...
jedem @ 01:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 3, 2007
Već se fakat dugo nisam napio.

Osim rijetkih napadaja izazvanih alkoholnom apstinencijom, koji se događaju samo kad sam u munjovozu opkoljen djecom koja pričaju o blogićima i komičima, jer mi je otišla gešfunga od repufne na vurbunteru mog folcvagena, koji nalikuju epileptičnima (napadaji, ako ste se već izgubili u ovoj rečenici kojom bacam svoju čipkastu rukavicu Krleži u lice), ali osim nekontroliranog grčenja prsta na okidaču škorpiona koji mi se uvijek nekom nevjerojatnom kozmičom igrom slučaja nađe u ruci, uključuju i pjevušenje uspješnica s novog albuma Ivana Katalenića, sasvim sam OK.

Inače, nakon onog incidenta sa rasvjetnim stupom, južnoafričkim turistom, 200 grama plutonija, improviziranim dildom od bodljikave žice i ružičastim mucastim lisicama dijagnosticiran mi je PTSP i iz dobre sam obitelji pa nema veze ako upucam čopor djece svakih mjesec-dva. Jedino penzionere ne smijem ubijat jer njih je premalo, a svakako nam je potrebno što više starih, mudrih ljudi koji ništa ne rade, a htjeli bi dobivat love barem kolko dobiva prosječni radnik, da bi država doživjela ekonomski prosperitet, sveopće blagostanje i gospodarski procvat.

Čišće razmišljam otkad ne pijem, imao sam super plan za biznis, ali iz nekog razloga potencijalni investitori nisu bili oduševljeni zahodskim školjkama inspiriranim visočkim piramidama i asimetrično dizajniranim motociklom koji bi nevjerojatnom lakoćom svladavao sve desne zavoje.

Puko sam. Fakat mi se pije...
jedem @ 01:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 29, 2007


Pes je stari.
jedem @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007
Nakon mog prošlog foto posta, broj prijetećih pisama od svih koji se nazivaju fotografima i fotoblogerima drastično se povećao.

Ako ne prestanem objavljivati svoje postove pod kategorijom fotografija i tako sramotiti sve fotoblogere na blogeru (koji su sjajni, fakat), rekli su, papiga i pas će mi završiti u Rubeljovim ćevapima. Jednog sam se jutra probudio s ribljim štapićem na jastuku, a moja je zlatna ribica bila dekapitirana. Jadna Hloverka.

Silom prilika, fotoidijot se vraća. Opet. Još lošiji i neopremljeniji nego prije. Zadatak je bila utakmica Zagreb Thundera (pisao sam o njima na blogu prije ima pešes mjeseci, dobio majicu zauzvrat), a kako je najbolji od tri loša fotoaparata koji su mi na raspolaganju otišao u Rijeku kako bi slikao Severinu, odlučio sam od Sonica tražiti da me poprati i opali dečke koji put kako bih imao pristojne fotke. Sonic je to odlično odradio na prošloj utakmici, no njegove fotografije su više pokazivale njegovu ljubav prema crncima nego Zagreb Thunder.

Međutim, Sonic je noć ranije zaružio na Majkama, jedinom bendu čiji pjevač prilikom pisanja pjesama mora paziti da mu ni jedna riječ ne bude duža od tri sloga, jer takve ne može izgovoriti, a ja sam bio prisiljen još jednom postati fotoidijot.

Čekao sam do zadnje minute u nadi da neće doći do toga, no ipak sam morao posegnuti u džep za fotoaparatom...















Inače jako zanimljiv i atraktivan sport, uživao sam u tekmi, dečki su super i tak... Igrali su protiv austrijskih drugoligaša, pobijedili 29-0. Više o tome na Indexu, a uskoro očekujte i blog kluba na Blogeru.
jedem @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 10, 2006
Seks

"Jel možeš ti pola sata?"- pitala je.

"Mogu!", odgovorio sam samouvjereno.

Dvije minute kasnije posramljeno sam oblačio hlače i palio cigaretu.

Faks

"Oćeš proć godinu?"- pitao me.

"Hoću!", odgovorio sam samouvjereno.

"Jebiga... Profesor je smeće"- uvjeravao sam ga nekoliko mjeseci kasnije.

Posao

"Jel se možeš uozbiljit?"- pitao me.

"Mogu!", odgovorio sam samouvjereno.

Treća sreća? Dobro, šesnaesta sreća, ono sa seksom mi se više puta dogodilo.
jedem @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 8, 2006
Kupio je jednom Ozren satinu od kojih par soma kuna. Opaka stvar, ogroman je bio, sve se sjajilo, još i danas je preopak kad objesi ruku kroz prozor dok se vozi. Jedino mu je problem dignut je natrag unutra kolko je masivan sat.

Prošao je neprimjećeno, svi smo drkali na Laxov plastični sat koji je izgledao kao da je izašao iz Kinder-jaja. Ali je imao USB i 128 megabajta memorije.

Dečko jedne bivše kolegice iz razreda je pobrao šamarčinu kad se, nakon 2 godine "hodanja", konačno usudio primiti je za guzicu.

Jesam li vam se ikad pohvalio da sam bio jedini iz razreda koji je jebao na maturalcu? Također, bio sam jedini koji na maturalcu nije pio vino iz tetrapaka.

Jedva sam čekao da dođem na neki kul faks među normalne ljude. Sjebo sam se, mislio sam da su prosječni ljudi normalni.

Sada sam na kul faksu. Prosječni ljudi su idioti. Miočani su normalni.

Trebao sam upisati FER.
jedem @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, rujan 15, 2006
Nije mi matematika nikad predobro išla... Osim u osnovnoj školi, pomalo i prvom razredu srednje, tada sam genije za matematiku bio. Ali u to vrijeme sam i redovito pušio lake droge, tako da su za tu genijalnost one zaslužne bile. Umjetnost, znanost, što god, najbolje stvari se rade pod utjecajem droga. Ili alkohola. Ili kvalitetne patnje za nesretnom ljubavi. Ili droga. No, kako su me natjerali da prestanem pušit droge, ne sluteći da ću nakon toga postati debil, prestala i moja matematička genijanost. Danas kad bih mogao opet početi pušiti droge, to ne želim. Jer mi je draže biti debil.

No, bilo kako bilo, završio sam ja matematičku gimnaziju. Jedva, ali sam je završio. A matematiku volim i danas. Iako sam glup. Iz istih razloga volim i fiziku. Ne jer sam glup, nego iz razloga koje ću vam sada reći. Evo, samo što nisam.

U matematici se zna da je 2+2=4. I sve ostalo. Rezultati se znaju, kao i jesu li točni ili ne. Ako nismo sigurni jesu li točni, onda se provjere. I onda se znaju. I ako se netko sjeti da to nije u redu, da zašto 2+2 ne bi bilo 5, ili 3, ili 12, ili bilo što osim 4, onda on nije alternativan. Nije niti umjetnik, niti filozof, niti intelektualac niti kvaziintelektualac. Ne može pisati antimatematičku kolumnu, niti blog, niti članak u Cosmopolitanu. Niti antimatematičku knjigu koju će mase gutati i autoru te stupidne ideje zgrnuti ogromnu lovu.

Zna se i da su u jednadžbi obje strane jednake! I nikako 4 ne može biti više od 2+2, a niti manje. Niti može desna strana biti bolja od lijeve. Niti lijeva od desne. Osim ako je nejednadžba, ali onda piše i koja je veća. I ako stoji da je 3>2, onda dva nikako ne može biti veće od tri. I onda je lijeva strana veća. I nisi domoljub, niti ustaša niti pravi Hrvat, ako tvrdiš da je desna strana veća od lijeve. Nego si kreten. I obrnuto, ako je 2<3, onda nikako nisi komunist, socijalist, jugonostalgičar, pionir, a ni partizan ako tvrdiš da je lijeva veća od desne, već si, opet, kreten! Ako, pak, netko negdje i napiše da je 2>3, onda je on kreten.

I ne možeš mi pričati priče, niti mi možeš prodavat muda pod bubrege, niti se možeš pozivati na neke kretene koji su nekad davno napisali da je 2+2=3, i tvrditi da su oni bili u pravu. Jer su i oni tada bili kreteni. A to se u matematici zna, tko je kreten. Zna se i drugdje, ali u matematici te nitko neće krivo pogledati ako kažeš kretenu da je kreten, niti će se tiskati zbirke alternativne matematike. I neće se skupiti gomila kretena i crtati grafite "2+2=3" po gradu. Jer matematika je egzaktna znanost.

Ako ne želite biti kreten, nećete tražiti što je netko za vrijeme drugog svjeckog rata pisao o nekoj jednadžbi, niti ćete citirati razna matematička remek-djela, niti ona antimatematička (takva ne postoje, naravno) niti ćete se držati rješenja, do kojeg je netko drugi došao, k'o pijan plota, nego ćete rješiti taj jebeni zadatak. Ako niste kreten, dobiti ćete rješenje koje će dobiti i svi drugi koji nisu kreteni.

Neće se skupiti 20, recimo Vlatki Pokos i Renati Sopek, ili razno-raznih studentica umjetnosti, psihologije i novinarstva i buljiti u matematički zadatak i intelektualno pokušati dokučiti što je autor zaista htio reći i objašnjavati apstrakciju tog zadatka. A i ako pokušaju, nećete im se pred televizorom diviti, već ćete reći: "jebote, pa ove su glupe!". Jer u matematici apstraktnog nema. Dobro, ima nešto, recimo i, al i to i je strogo definirano... Apstraktno je tek kada se pokuša izvući iz konteksta, ali u matematici je potpuno logično i egzaktno što ono znači i što se s njim može. I niste umjetnička, pjesnička duša ako mislite da bi se s njim moglo nešto drugo, npr. otplesati valcer, niti ste heretik ako u njega ne želite vjerovati. Nego ste kreten. A niste niti religiozni zato jer u njega vjerujete. Ja vjerujem u i.

Eto, zato volim matematiku. Zato je matematika bolja i od povijesti, od bilo koje umjetnosti i sličnih pizdarija. Jer u matematici se zna tko je kreten. I ne moram uvažavati mišljenje svakog kretena koji misli da bi on možda mogao bolje, ili da je njegovo rješenje točnije od moga, niti da je on u pravu jer se još neki njemu sličan slaže s njim, kad očito nije. Jer ne postoji bolje ili lošije, lijevo ili desno, postoji točno i krivo. Ako dođe kreten sa kretenskim mišljenjem, mogu mu otvoreno reći i dokazati da je kreten, bez da izgmiže još kretena koji će stati na stranu njegovog kretenskog mišljenja, na kojem će inzistirati i nakon što im objasniš da su kreteni. A to im ne možeš dokazati. U matematici, eto, možeš!

Dakle, nije matematika dobra jer kad sam točno rješio zadatak znam da sam u pravu. Ja uvijek znam da sam u pravu. Već je dobra jer onda svi znaju da sam u pravu, a mogu im to i dokazati, koliki god kreteni bili.

P.S. Ako se itko zapitao, kreteni se u ovom tekstu spominju 22 puta.


jedem @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 12, 2006
Ne vjerujem reklamama. Nijednoj. Osim onima za set super harakiri noževa i čarobne lampe i vreće, one su istinite. I još dobiješ super usisisisivač i mikser kad ih kupiš. Potpuno besplatno. Ali samo za prvih 500 kupaca.

Ne vjerujem crkvi. Ni džamiji. Ni hramovima. Ne vjerujem popovima, svećenicima, prorocima, propovjednicima. Osim starom lokalnom župniku kad dofura u birtiju svoje misno vino. Barem 3-4 litre svaku večer. Pa poskida sve bogove s neba nakon druge litre, a nakon četvrte litre skine i gaće obično. I zove sve žene u istoj birtiji pijanim kurvama.

Ne vjerujem ni knjigama. Bibliji, Kuranu, udžbenicima, pa ni tisku, kako žutom, tako ni ozbiljnom, dnevnom. Mrzim kad mi kažu da je nešto istina jer to negdje piše. Piše i na plotu "pizda" pa se nitko ne zaletava da će jebat. Ne vjerujem u pisanu riječ. Osim ako je pisana mojom rukom. A ja sam nepismen.

Ne vjerujem ljudima. Mladima, starima, bogatima, siromašnima, bijelima, crnima... Ne vjerujem im. Osim onima koji vjeruju meni. A meni ne vjeruje nitko. Jer stalno serem.
Ne vjerujem ni ženama. Osim onima kojima ne bih smio vjerovati. A ne bih smio vjerovati ni jednoj.

Ne vjerujem u život poslije smrti. Ni pakao, ni raj, ni reinkarnaciju, niti da ću postati neko superultrakul produhovljeno, nadmoćno biće od čiste energije koje može bit svuda, ima 53 osjetila i kreće se kroz 6 dimenzija, postoji svuda i uvijek. Sa šalicom u ruci. I pljugom u drugoj. I Žujom u trećoj. Ko Q iz Star Treka. Ne vjerujem u svjetlo na kraju tunela o kojem svi pričaju da ga vidiš kad umreš. Ne vjerujem ni da postoji tunel. Osim Učke, jer sam tamo prolazio više puta, ali ona ima svjetla i unutra, ne samo na kraju. Jebeš neosvjetljeni tunel.

Ne vjerujem ni u smrt. Svoju. Ako su svi prije mene umrli, tko kaže da i ja moram? Ne mogu svi pasti ispit, netko ga mora i proći. Ne može djevica zauvijek ostat djevica, netko će ju kad-tad sjebat. E pa neće ni smrt zauvijek bit djevica!
jedem @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 68 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 16, 2006
Prvotno zamišljeno kao mail (polu)šefu, ali kada sam skužio da moram za 5 i pol sati biti na poslu, postalo je jasno da ga neće dobiti na vrijeme te je, uz manje preinake, postalo novi post na ovom b(l)ogu! :


"Ugodan vikend i vidimo se sutra u 8 ujutro!", rekao je danas (subota) polušef krajem radnog vremena (16h). Pravog šefa nismo vidjeli od prošle subote. Vjerojatno mu je jadnom prošli 16-satni vikend bio vrlo neugodan, pa ne želi da mi patimo jer je on loše volje. Zahvalni smo.

Uglavnom, to znači da radim u nedjelju. A ne bih smio, katolik sam. Piše na svim papirima. Religija mi brani rad nedjeljom.

Religija koja mi je dala sakramente neke. Skoro sve zapravo. Osim žene. I posljednje pomasti. Ne znam zašto se zove posljednja pomast, umjesto jednostavno "pomast". Jer nikad nisam imao pomast, niti je namjeravam imati, tako da će mi ta biti jedina. Ako mi je daju. Ne znam ni što znači pomast i zove li se taj sakrament uopće tako. Ili je počast? Pošast? Nebitno, oni koji znaju kako se zove su već dovoljno uvrijeđeni (takvi bi trebali prestati čitati ovaj post), a oni koji ne znaju... Pa, njih nije ni briga (i oni bi trebali prestati čitati jer će ih za ovo dalje biti još manje briga)!

Ne znam iskreno niti što je sakrament. Ali dala mi je crkva nekoliko njih.

Krštenje. To sam skužio zašto se tako zove. Napravi ti kao znak križa na čelu. Neka simbolika, bla bla, a križ = krst (mislim da krst nije Hrvatska riječ, barem ne književna), dakle krštenje... OK! Skužio sam jednog!

Onda prva pričest. Tu je slična situacija kao i sa posljednjom pošasti. NIsam nikad imao pričest kasnije, niti je namjeravam imati. Dakle ova mi je bila jedina, pa čemu onda "prva" u nazivu? Nisam dokučio značenje riječi pričest. Možda je pričest isto što i pošast, onda kužim da ima prva i zadnja.

Potom krizma. Ima još neki naziv, potvrda, pokuda, poklada... Tako nešto. Poznata i kao firma. I to mi je crkva dala. Pokazalo se da sam jako loš direktor jer sa tom firmom nisam nikad ništa napravio. Ne znam ni kako mi se firma zove, zaboravio sam. Nisam porez nikad platio, čekam da mi sjednu za vrat zbog toga. Dakle, i od te firme nikakve koristi, samo čekam da dođu po pare.

Ispovjed. To ne znam je li sakrament. Ali i to sam jednom imao. Odlučio sam da više neću, jer zašto ići svakih tjedan dana kad mogu pri kraju života sve odjednom odradit. I to stvarno u zadnjoj sekundi, jer na kraju namjeravam misliti na guzice i cice. Dakle, griješiti bludno. Kršiti jednu od 12 zapovijedi. Ili je Bluda bilo ime nekog od 10 apostrofa. Ili je to jedan od 7 smrtnih patuljaka. Uglavnom, što god taj Bluda bio, on je volio seks, te moram ispovijediti to da ga i ja volim. Pa čak i ako se radi o seksu s lutkom na napuhavanje. Ili vlastitom rukom.
Ili je bilo "ne sagriješi budno", a apostrof Bluda nije imao nikakve veze s tim?

Ovi sakramenti su nepobitan dokaz da sam katolik, te da sutra ne bih trebao raditi već spavati do podne, potom roštiljati i navečer se napiti. Jer to je i Bog radio šesti dan kad se odmarao. Pa je, nakon što je stvorio ovaj savršeni svijet, sedmog dana pijan napravio čovjeka. Mene.

Šefe, mogu li sutra dobiti slobodno da dan provedem kako je Bog htio?
jedem @ 02:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, srpanj 15, 2006
Fakat
jedem @ 00:13 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare